TT Pištolj
Opis
Prije uvođenja novog službenog pištolja, Sovjetski Savez koristio je razne poluautomatske pištolje stranog podrijetla, među kojima su bili FN M1900, FN M1903, FN M1905, Mauser M1921 “Bolo” i Colt M1911, uz revolver Nagant M1895. Kako bi se pojednostavila proizvodnja, sovjetski Topnički odbor, nadležan i za razvoj pješačkog naoružanja, odlučio je standardizirati pištoljsko streljivo na kalibru 7,62 mm. Time je omogućeno korištenje cijevi pušaka Mosin-Nagant kao polazišta za izradu kraćih cijevi namijenjenih pištoljima i strojnim pištoljima.
Crvena armija provela je 1930. godine ispitivanja radi odabira novog službenog pištolja. Tokarevljev prijedlog natjecao se s povećanom inačicom pištolja Korovin, samopunećim pištoljem Sergeja Aleksandroviča Priluckog iz razdoblja 1920.-1921. te nekoliko stranih modela. Tokarevljev pištolj ocijenjen je lakšim, preciznijim i pouzdanijim od konkurencije, premda ga je bilo teže rastaviti. Prihvaćen je pod oznakom Tula-Tokarev Model 1930, a službeno je uveden u naoružanje 1931. godine.
Nakon prihvaćanja, TT-30 dodatno je izmijenjen kako bi se olakšala i ubrzala proizvodnja. Jedna od glavnih promjena bila je izvedba stražnjeg dijela rukohvata kao sastavnog dijela okvira, čime je uklonjena potreba za zasebnim dijelom i smanjeno vrijeme strojne obrade. Unaprijeđeni model dobio je oznaku TT-33.
Zbog primjedbi na dimenzije, masu, praktičnost uporabe i nedostatak zasebnog ručnog osigurača, TT je postupno zamijenjen pištoljem Makarov. Proizvodnja u Sovjetskom Savezu završila je 1954. godine, no izvedenice su se još desetljećima proizvodile u drugim zemljama, osobito u Kini i Jugoslaviji. TT i njegove izvedenice ubrajaju se među najproizvođenije modele vatrenog oružja na svijetu, s ukupnom proizvodnjom od najmanje 1,7 milijuna primjeraka, a i danas se koriste u pojedinim oružanim i policijskim snagama.
Karakteristike
• Kalibar: 7,62 × 25 mm Tokarev
• Načelo rada: kratki trzaj cijevi
• Sustav bravljenja: Browningov sustav s nagibnom cijevi
• Način paljbe: pojedinačna
• Kapacitet spremnika: 8 metaka
• Duljina cijevi: 116 mm
• Ukupna duljina: 194 mm
• Masa: približno 854 g bez streljiva
• Početna brzina zrna: približno 420 m/s
• Okidački mehanizam: jednostrukog djelovanja (SA)
• Osigurač: bez zasebnog ručnog osigurača
Upotreba
TT-33 prvenstveno se izdavao časnicima, premda su pištolje dobivali i pojedini dočasnici te specijalisti, poput snajperista. Konjičke postrojbe umjesto njega koristile su revolver Nagant M1895 jer je nedostatak vanjskog osigurača na TT-u predstavljao rizik za jahača i konja.
Tokarevljev pištolj korišten je u manjim količinama tijekom Španjolskog građanskog rata, dok je njegovu prvu veću borbenu uporabu obilježio Zimski rat protiv Finske. Finske snage zarobile su određeni broj pištolja TT-33 i strojnica PPD, koje su nastavile koristiti sve dok nisu potrošile zalihe streljiva kalibra 7,62 mm Tokarev.
Povijest
TT-33 proizvodio se u Tulskoj tvornici oružja (TOZ) u Sovjetskom Savezu, a razvijen je kao standardni službeni pištolj Crvene armije, namijenjen prvenstveno časnicima kao osobno oružje. Trebao je zamijeniti revolver Nagant M1895 i osigurati modernije poluautomatsko oružje za vojnu uporabu. Osim časnika, njime su se opremali pojedini dočasnici i specijalisti, uključujući snajperiste, dok su ga druge postrojbe koristile ovisno o svojim potrebama i zadaćama.
Iako se Tokarevljev pištolj masovno proizvodio za potrebe Crvene armije, Sovjetski Savez nastavio je proizvoditi revolvere Nagant M1895 tijekom Drugog svjetskog rata zbog ratnih potreba za materijalom i nedostataka TT-33. Među njima su bili slabija prilagođenost pucanju kroz otvore za promatranje na tenkovima, mogućnost nenamjernog ispadanja spremnika i kraći uporabni vijek pištolja zbog opterećenja udarne igle. Zbog nedostatka vanjskog osigurača, konjičke postrojbe, uključujući kozačke jedinice, kao osobno oružje nosile su revolvere Nagant.
Još 1938. godine Sovjeti su razmatrali zamjenu TT-33 te su proveli ispitivanja novih konstrukcija. Nakon razmatranja nekoliko prijedloga, uključujući Tokarevljev, odabran je pištolj Pavela V. Voevodina s kapacitetom spremnika od 18 metaka, konstruiran za streljivo kalibra 7,62 mm. Međutim, razvoj je obustavljen nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez u sklopu operacije Barbarossa.
Rani primjerci TT-a imali su kvalitetnu crnu ili tamnoplavu površinsku obradu. Ratni modeli proizvedeni od 1942. do 1945. godine imali su grublju završnu obradu i drvene umjesto gumenih obloga rukohvata. Na pojedinim primjercima izostavljen je i prsten za remnik na dnu spremnika. Tijekom Drugog svjetskog rata proizvedeno je ukupno 1.059.687 pištolja, dok je nakon rata izrađeno približno 46.000 primjeraka. Poslijeratni modeli imali su kvalitetniju površinsku obradu i obloge rukohvata slične predratnima. Također su imali nešto viši stražnji ciljnik i uže poprečne utore na stražnjem dijelu navlake.
Galerija
