SKS

SKS je sovjetski poluautomatski karabin kalibra 7,62×39 mm kojeg je konstruirao Sergej Simonov, a u naoružanje Sovjetske armije uveden je 1949. godine. Brzo ga je potisnula jurišna puška AK-47, no izrađeno je oko 15 milijuna primjeraka, a koristile su ga vojske 97 država.
SKS

Opis

SKS (rus. Самозарядный карабин Симонова, odnosno Simonovljev samopuneći karabin) sovjetski je poluautomatski karabin kalibra 7,62×39 mm. Konstruirao ga je Sergej Gavrilovič Simonov, a Sovjetska armija prihvatila ga je 1949. godine pod oznakom SKS-45. Bio je jedno od prvih oružja izrađenih za novo, kraće streljivo srednje snage M43, uz koje je nastala i jurišna puška AK-47.

Karabin je bio kratkog vijeka u prvim borbenim redovima, jer je Sovjetska armija ubrzo odabrala AK kao opće pješačko oružje. Zato je SKS u Sovjetskom Savezu prešao u pozadinske postrojbe i postrojbe drugog ešalona, a ceremonijalne straže koristile su ga i desetljećima poslije. Izvan Sovjetskog Saveza imao je puno dulji život: izrađivale su ga ili licencirale mnoge države, a prema jednom izvoru koristile su ga vojske 97 država.

Oružje se prepoznaje po nekoliko obilježja: nepomičnom spremniku od deset metaka koji se puni odozgo, zatvaraču koji se naginje pri bravljenju i bajunetu pričvršćenom ispod cijevi.

Karakteristike

Plinski sustavplinski sustav s kratkim hodom klipa. Plinovi se uzimaju iz otvora na cijevi oko 180 mm od ušća, a produžetak klipa udara u čelo zatvarača.
Zatvaračnagibni zatvarač sa stražnjim istakom koji sjeda u udubinu u kućištu. Kad tlak u cijevi padne na sigurnu razinu, zatvarač se nagne prema gore i nastavlja prema natrag.
Izbacivanjeopružni izvlakač na zatvaraču i nepomični izbacivač na kućištu.
Spremniknepomični kutijasti spremnik puni se odozgo okvirima za punjenje (stripper clips) ili pojedinačnim metcima. Zasun ispred branika obarača otpušta dno spremnika, koje se zakreće prema naprijed na šarki, pa se spremnik brzo prazni.
Udarni mehanizamkokotni mehanizam. Rane tulske puške imale su udarnu iglu s oprugom, a kasnije su dobile plutajuću iglu, koja se uz neispravno sastavljanje ili prljavštinu može zaglaviti i uzrokovati nenamjerno opaljenje.
Osiguračručni osigurač nalazi se unutar branika obarača, iza obarača.
Bajunetzakreće se za 180 stupnjeva i leži ispod cijevi. Rani modeli imali su sklopivi bajunet u obliku šiljka (križnog presjeka), koji su oko 1950. zamijenili sklopivi bajuneti s oštricom.
Cijevvećina proizvođača kromirala je provrt cijevi i ležište metka, što usporava koroziju od korozivnih kapsula iz vojnih viškova i smanjuje trošenje. Jugoslavenske puške nisu imale kromiran provrt.
Ciljnicimušica sa štitnikom i tangentni stražnji ciljnik s urezom, graduiran od 100 do 1000 m.
Usadnikdrveni usadnik od tvrdog drva, a štap za čišćenje smješten je u prednjem dijelu usadnika.

Upotreba

U Sovjetskoj armiji SKS je do 1950-ih bio oružje prvih borbenih postrojbi, a zatim je prešao u pozadinske postrojbe i postrojbe drugog ešalona. Prema jednom izvoru, ostao je u uporabi do kasnih 1980-ih ili ranih 1990-ih, a ceremonijalne straže koriste ga i danas. Sovjetski Savez i Kina isporučivali su ga svojim saveznicima, pa je bio prisutan u sukobima u jugoistočnoj Aziji, Europi i Africi.

Ispitivač je u jednom testu s neupotrebljavanim jugoslavenskim M.59 uz streljivo sa zrnom mase 8 g postizao skupine od pet hitaca promjera oko 76 mm na 69 m, a na 91 m svih 20 ispaljenih metaka pogodilo je siluete. Drugi autor navodi da primjerci u dobrom stanju mogu postizati skupine blizu 25 mm na 91 m. Otvoreni stražnji ciljnik ispitivač je ocijenio nepodesnim za finu ili brzu paljbu.

U civilnoj uporabi SKS je prvenstveno viškovno oružje: u SAD su 1980-ih stizale velike količine viškova, a zabrana uvoza kineskih primjeraka 1994. godine podigla im je cijene. Za lov je izrađivana i inačica OP-SKS, koja je ostala u proizvodnji do 2000-ih.

Kategorija oružja

Kategorija B

Ovo je oružje kategorije B (NN 94/18, čl. 7.). Ovisno o vrsti i kalibru, može se registrirati za:

  • lov, ako je riječ o vrsti koju dopušta Pravilnik o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja (NN 37/2019), primjerice repetirke, puške na prijelom i sačmarice
  • sportsko streljaštvo, kao oružje za gađanje u streljani ili na natjecanjima
  • osobnu sigurnost, kao oružje za zaštitu osobe i imovine

Simonov i put do SKS-a

Simonov se oružjem bavio još prije rata. Njegova puška AVS-36 za streljivo 7,62×54R, u proizvodnji od 1936. do 1945., imala je mogućnost automatske paljbe, ali se loše kontrolirala u rafalu i imala je kratak vijek. Zamijenila ju je Tokarevljeva puška SVT-38, djelomice zbog složenosti AVS-36.

Godine 1938. Simonov je izradio SVS-38 s jednostavnijim nagibnim zatvaračem, ali je on odbijen u usporedbi s Tokarevljevim puškama. Godine 1940. počeo je razvijati poluautomatski karabin s nepomičnim spremnikom na osnovi SVS-38. Njemački napad 1941. odgodio je odobrenje za maloserijsku proizvodnju. Mala serija karabina za streljivo 7,62×54R poslana je na vojna ispitivanja 1944., ali vojnici nisu bili zadovoljni trzajem, bukom i pouzdanošću.

Natječaj i uvođenje

Rad na srednjem streljivu M43 počeo je sredinom 1943. godine, a Sovjeti su istodobno tražili samopuneće oružje za njega. Na ispitivanjima 1944. sudjelovali su, među ostalima, Degtjarov, Rukavišnikov, Simonov i Tokarev. Prema jednom izvoru, Simonovljev SKS-45 pobijedio je 1946. godine, a tvornica u Tuli dobila je narudžbu za više od tisuću primjeraka za ispitivanja 1946. i 1947.

SKS je 1949. godine prihvaćen kao glavno pješačko oružje i zamijenio je puške Mosin te Tokarevljevu SVT-40. Ipak, godine 1955. Sovjetska armija odabrala je AK kao glavno pješačko oružje, pa je proizvodnja SKS-a u Sovjetskom Savezu završena 1956., iako jedan izvor navodi 1958.

Proizvodnja i raširenost

Glavna proizvodnja bila je u Tulskoj tvornici oružja (TOZ, tvornica br. 536), koja je prve karabine izrađivala i prije službenog uvođenja. U Iževsku (IZHMEH, tvornica br. 522) SKS se izrađivao od 1952. do 1955. godine, djelomice s dijelovima iz Tule. Kad je ondje proizvodnja završila, alati i brojni poluproizvodi prodani su Kini. Sovjetska proizvodnja iznosila je, prema jednom izvoru, oko 2,5 milijuna karabina.

Ukupnu proizvodnju najviše je povećala Kina, čiji je Type 56 prema jednom izvoru nadmašio zajedničku proizvodnju svih drugih država. Prema drugom izvoru, SKS je ukupno izrađen u oko 15 milijuna primjeraka, među ostalim u Kini, Jugoslaviji, Rumunjskoj i Sjevernoj Koreji. Poljski SKS-ovi bili su obnovljeni sovjetski karabini. Ta se raširenost povezuje s time što su Sovjeti SKS rado licencirali, što im je pomoglo u financiranju utrke u naoružanju sa Zapadom.

Jugoslavenski M59 i „papovka”

Jugoslavenska narodna armija odabrala je SKS kao standardnu poluautomatsku pušku, a jugoslavenska različica nazvana je M.59. Izrađivala ju je kragujevačka tvornica Crvena Zastava, a isporuke JNA počele su 1964. Vojnici su je prozvali „papovka”, po kratici PAP (polu-automatska puška). Nije imala kromiran provrt cijevi i imala je sklopivi bajunet, za razliku od sovjetskog oružja s trajno pričvršćenim bajunetom.

Inačica M.59/66, uvedena 1967., imala je trajno pričvršćen bacač za puščane granate od 22 mm i preklopni ciljnik za granate. Podizanjem ciljnika blokira se plinski sustav, pa se oružje mora ručno repetirati radi paljbe puščanim granatama slijepim nabojima, a spuštanjem ciljnika oružje se vraća na poluautomatski rad. Imala je i gumenu podlogu na usadniku, kojom se usadnik štitio pri paljbi s tla. Inačica M.59/66A1 iz 1970. imala je sklopive svjetleće noćne ciljnike i kromiran provrt cijevi, a izrađivala se oko 18 mjeseci. Jugoslavija je M.59 isporučivala vojskama u trećem svijetu i skupinama poput angolskog MPLA, a nakon uvođenja novijeg modela viškovi su prodavani diljem svijeta.

Inačice

SKS-45izvorna sovjetska inačica iz 1949. godine, s trajno pričvršćenim sklopivim bajunetom.
Type 56kineska licencna inačica, u proizvodnji od 1956. dulje nego u bilo kojoj drugoj državi. Poznate su izvedbe s rotirajućim zatvaračem, žigosanim kućištem i sklopivim usadnikom, a neki su preuređeni za spremnike AK od 30 metaka.
Type 84kineska inačica za padobrance, s cijevi od 406 mm.
Karabiner-Sinačica izrađivana u Istočnoj Njemačkoj.
M59jugoslavenska inačica iz 1964., bez kromiranog provrta cijevi, sa sklopivim bajunetom.
M59/66 i M59/66A1jugoslavenske inačice s trajno pričvršćenim bacačem za puščane granate; A1 ima kromiran provrt i noćne ciljnike.
OP-SKSlovačka inačica, u proizvodnji do 2000-ih.

Galerija

Datoteke

Rusko oružje

Poluautomatska puška
SKS
Pištolj
TT pištolj
Kratka strojnica / KPK
PP-91 KEDR
Sačmarica
Baikal IŽ-43
Bolt-action puška
Mosin – Nagant

Izvori i poveznice