Ruger No. 1

Opis

Puška No. 1 građena je oko jednostavne ideje: ako nema spremnika, nema ni dugačkog kućišta. Mehanizam je kratak, pa puška s cijevi od 660 mm ima otprilike duljinu repetirajuće puške s cijevi koja je za desetak centimetara kraća. Obrnuto, iste vanjske dimenzije omogućuju dulju cijev, a time i veće brzine zrna iz modernih magnum kalibara. Zato je No. 1 uravnotežena i razmjerno kratka puška, pogodna za gusto raslinje i čeke.

Pogonski dio čini blok zatvarača koji se spušta pomicanjem poluge smještene iza i ispod branika obarača. Pritom se napinje kokot, izvlači i izbacuje prazna čahura, a ležište metka otvara prema strijelcu. Puška se ne puni iz spremnika nego se metak ulaže izravno u ležište, a zatvaranjem poluge blok se vraća gore i zaključava. Kokot je smješten unutar kućišta, pa se No. 1 svrstava u oružje bez vanjskog kokota, iako kokot postoji i opremljen je glavnom oprugom na čeličnom držaču koji strši naprijed iz kućišta. Prozorčić na prednjem dijelu poluge pokazuje je li kokot napet. Klizna sigurnosna kočnica na stražnjem produžetku kućišta (tang) blokira i kokot i zapinjaču, a strijelac je može uključiti i isključiti palcem svake ruke, pa je puška jednako prikladna ljevacima i dešnjacima.

Tehnički posebnost je što No. 1 nema ograničenja kakva nameću spremnici. U ležište stane svaki metak, bez obzira ima li čahura izbočeni rub dna, remen (belted) ili je bez ruba, a blok je dimenzioniran tako da izdrži vrlo visoke tlakove. Blok je masivan i u slučaju puknuća čahure ili kapisle skreće plinove od strijelca. Izbacivač se može prilagoditi tako da čahuru samo izvuče iz ležišta, što je omiljeno među onima koji sami pune streljivo, jer prazna čahura ostaje u ruci, a ne leti iza strijelca.

Kućište i poluga lijevani su postupkom preciznog lijevanja, a to je Ruger iskoristio da cijena ostane prihvatljiva. Cijev je hladno kovana. Na gornjoj strani cijevi nalazi se čelična montažna šina (quarter rib) u kojoj su izrađena ležišta za prstenove optičkog ciljnika, a Ruger prstenove isporučuje uz pušku. Izvedbe s mehaničkim ciljnicima imaju sklopivi stražnji ciljnik na toj šini i prednji ciljnik s perlicom. Usadnik je od američkog oraha i nema podizač obraza, što je na pušci koja jednako dobro pristaje objema rukama prednost. Kut vijka usadnika namjerno je izveden tako da prednji rukohvat i kućište povlači jedno prema drugome, što pomaže točnosti.

Točnost je, kao kod većine pušaka s drvenim usadnikom, ovisna o primjerku i o tome kako prednji rukohvat naliježe na cijev. Ispitivači su na modelu 1-A u kalibru .30-06 izmjerili prosječnu grupu od oko 24 mm na 91 m s tvorničkim streljivom (zrno od 10,7 g), 19 mm s Federalovim zrnom Ballistic Tip od 9,7 g (najbolja grupa 11 mm) te 45 do 50 mm sa zrnima od 10,9 i 11,7 g. Model International u kalibru 7×57 dao je prosjek od oko 35 mm, a model 1-B u kalibru .220 Swift u jednom je primjerku rijetko prelazio 13 mm, dok je drugi rijetko bio bolji od 51 mm.

Ostaje pitanje prednjeg rukohvata. Ako dodiruje cijev, zagrijana cijev pritisne drvo i skupine se šire. Rješenje su vlasnici pronašli u gumenom odstojniku između cijevi i rukohvata, koji je grupe osjetno stegnuo, a u pojedinim je primjercima pomoglo i piljenje stlačenog drva na stražnjem dijelu rukohvata kako bi napetost bila ravnomjerna. Na točnost utječe i dvodijelni usadnik, zbog čega se svaki primjerak ponaša malo drukčije.

Nedostaci su jednako jasni. Puška je teška: model 1-A u .30-06 s ciljnikom teži 3,4 kg, a varmint izvedbe i do 4,1 kg, pa je No. 1 bolji uz stol nego u pješačenju s njom u rukama. Nakon jednog hica nema drugoga, a brzi ponovni hitac traži uvježbanost. Neki optički ciljnici velike moći traže veći razmak oka od ciljnika, pa strijelac mora primicati glavu naprijed, a pomažu pomaknuti prstenovi. Obarač nije prilagodljiv, jedan je stupanj i kreće se od 1,6 do 1,7 kg. Kvaliteta drva s godinama je opadala kako su cijene rasle. Konačno, tvornica svake godine nudi samo nekoliko kalibara, pa se izbor sužava.

Karakteristike

Opis se odnosi na standardne izvedbe iz tvorničke ponude.

Upotreba

Ruger No. 1 rabi se u lovu na sve vrste divljači, od štetnika do opasne divljači. Izvedba Tropical (1-H) u velikim kalibrima, poput .375 H&H, .416 Rigby ili .458 Winchester Magnum, posebno se rabi u Africi, gdje se jednometne puške s Farquharsonovim mehanizmom više od stoljeća koriste na opasnoj divljači. Varminter (1-V) s teškom cijevi namijenjen je gađanju štetnika, a lakše izvedbe (1-A, International) nose se u lovu. Brojni ih strijelci biraju zato što jedan hitac traži disciplinu pri ciljanju, a kolekcionari zbog klasičnog izgleda i rijetkih kalibara.

Kategorija oružja

Ovo je oružje kategorije B (NN 94/18, čl. 7.). Ovisno o vrsti i kalibru, može se registrirati za:

• lov, ako je riječ o vrsti koju dopušta Pravilnik o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja (NN 37/2019), primjerice repetirke, puške na prijelom i sačmarice
• sportsko streljaštvo, kao oružje za gađanje u streljani ili na natjecanjima
• osobnu sigurnost, kao oružje za zaštitu osobe i imovine

Nazivi

Ruger je pušku u početku nazivao “Victorian” zbog stila iz 19. stoljeća, ali je naziv ubrzo promijenjen, a na kućišta je utisnuto “No. 1”, koje je od tada službeno ime.

Slova uz ime označavaju izvedbu: 1-A je Light Sporter, 1-B Standard, 1-S Medium Sporter, 1-V Varminter, 1-H Tropical, a 1-RSI International. Prve tvorničke oznake iz 1967. bile su S22L (cijev 559 mm, laka), S26M (cijev 660 mm, srednje teška) i S24H (cijev 610 mm, teška, samo za kalibar .458 Win Mag); one opisuju duljinu i masu cijevi, a 1971. zamijenjene su slovnim oznakama.

Mehanizam su projektirali inženjeri Larry Larson i Harry Sefried po zamisli Billa Rugera, a usadnik i prednji rukohvat djelo su Lenarda Brownella, poznatog izrađivača prilagođenih pušaka koji je zbog toga prešao u Rugerovu tvrtku.

Povijest razvoja

Početkom 1960-ih Ruger je bio uglavnom proizvođač pištolja. Puške su činili karabin .44 iz 1961. i model 10/22 iz 1964., a Model 77 stigao je tek dvije godine nakon No. 1. Bill Ruger bio je istodobno i kolekcionar: posjedovao je engleske dvocijevne puške, sačmarice i klasične jednometne puške, a jednometne je nazivao među svojim pravim miljenicima među vatrenim oružjem. Htio je mehanizam s padajućim blokom bez vanjskog kokota, izveden iz one vrste puške koju je 1872. u Škotskoj patentirao John Farquharson, uz utjecaj Alexandera Henryja, također Škota, po čijem se imenu i danas zove kratki prednji rukohvat izvedbi Light Sporter i Tropical. Ruger je tvrdio da je u mehanizam unio vlastita poboljšanja, a to su bili jači izbacivač i bolji obarač, te da je odlučio rabiti precizno lijevanje kako bi proizvodnja bila jeftinija.

Zamisao je dozrela na lovu na Yukonu u društvu Jacka O’Connora, Roberta Chatfielda-Taylora i izrađivača usadnika Lenarda Brownella. Larson i Sefried izradili su mehanizam kraći od svih ranijih jednometnih pušaka s polugom ispod kućišta, a Brownell je oblikovao usadnik i prednji rukohvat. Prva su četiri prototipa piscima o oružju pokazana na kongresu NRA u Chicagu 1966., a u listopadu iste godine puška se pojavila na naslovnici časopisa Guns & Ammo, gdje je pisac Roger Barlow ulagao metak .243 u No. 1. Dobavu dilerima tvornica je u to doba najavljivala za rujan 1966., ali je u to vrijeme postojalo samo pet prototipa, a proizvodnja je zaostajala. Izvori se o prvoj pušci razilaze. Prema jednima, serijskog broja 935 napustila je tvornicu 15. rujna 1966., s cijevi od 660 mm u kalibru .308 Winchester i poluobljim rukohvatom. Prema drugima, serijski broj 1 izašao je iz tvornice u New Havenu u rano 1967., a brojevi su te godine dosegnuli 2230, pa se 2017. smatra službenom 50. godišnjicom. Prva puška, u kalibru .308, čuva se u privatnoj zbirci Rugerove obitelji.

Kad je izašla, puška je bila neobična. U Gun Digestu iz 1967. jedine jednometnih puške za metke središnjeg paljenja bile su Harrington & Richardson Mustang, Savage 219 i Navy Arms Magnum. Prve izvedbe bile su u kalibrima od .222 Remington do .458 Winchester Magnum, u osam standardnih kalibara. Prve cijevi izrađivao je Douglas, a kad je potražnja nadmašila njegovu proizvodnju, Ruger je cijevi nabavljao drugdje i točnost je postala nejednaka. Oko 1990. prešao je na vlastite hladno kovane cijevi i skratio prijelazni dio ležišta, čime je većina problema s točnošću nestala. Do 1969. serijski brojevi bez prefiksa dosegnuli su oko 8437, a od 1970. počinju prefiksom 130-00000. Godine 1971. S22L, S26M i S24H zamijenjeni su slovnim oznakama 1-A, 1-B, 1-S, 1-V i 1-H, a u ponudu je stigla i izvedba 1-RSI International. Iste godine ukinut je kalibar .222 Remington, koji se pokazao najmanje točnim.

Od 1976. cijevi nose žig “Made in the 200th Year of American Liberty”. Nehrđajuće izvedbe stigle su 2000., a 2001. Tropical u .375 H&H s crnim laminiranim usadnikom. No. 1 nikad nije bio masovni proizvod; bio je prestižna puška, skuplja za izradu i kupnju od većine Rugerovih pušaka. Od 2013. Ruger nudi po jedan kalibar za svaku izvedbu, a ponudu mijenja svake godine; 2014. to su bili Light Sporter u .280 Remington, Varminter u .220 Swift, International u .257 Roberts, Medium Sporter u 9,3×62 i Tropical u .450/.400 Nitro Express (76 mm). Većina današnje ponude izrađuje se kao posebna izdanja za trgovca Lipsey’s. Za 75. godišnjicu tvrtke u srpnju 2024. izrađeno je 75 ukrašenih primjeraka u kalibru .270 Winchester s cijevi od 559 mm, a model 21364 u kalibru .375 Ruger posvećen je 250. godišnjici SAD-a.

Inačice

Prve tvorničke izvedbe (1967.)

Redovne izvedbe (od 1971.)

Nehrđajuće izvedbe (od 2000.)

Posebna izdanja

Galerija

Američko oružje

Automatska puška

• ArmaLite AR-15
• M16
• Colt M4

Poluautomatska puška

• M1 Garand
• Ruger Mini-14
• Smith & Wesson M&P 15
• Desert Tech MDR

Pištolj

• Colt Single Action Army
• Colt M1911
• Smith & Wesson M&P9

Kratka strojnica / KPK

• Thompson

Sačmarica

• Browning Auto-5
• Winchester Model 12
• Remington 870
• Mossberg 500
• Maverick 88
• Winchester SXP

Bolt-action puška

• Savage Axis
• Ruger American Rifle

Jednometna puška

• Ruger No. 1

Izvori i poveznice