BROWNING AUTO-5
Opis
Browning Auto-5 bila je prva poluautomatska sačmarica koja se proizvodila u velikim serijama. John Browning osmislio ju je 1898., a patentirao 1900. godine. Proizvodnja se nastavila gotovo cijelo stoljeće, sve do 1998., a pušku je tijekom tog razdoblja izrađivalo nekoliko proizvođača.
Prepoznatljiva je po povišenom stražnjem dijelu kućišta zatvarača, zbog čega je dobila nadimak „Grbavica” (Humpback). Gornji dio kućišta proteže se ravno unatrag, u ravnini s cijevi, a zatim se naglo spušta prema kundaku. Taj je oblik čini lako prepoznatljivom i izdaleka.
Auto-5 proizvodila se u više kalibara, a najzastupljeniji su bili 12 i 20. Bile su dostupne i izvedbe kalibra 16, no njihova je proizvodnja bila obustavljena od 1976. do 1987. godine.
Karakteristike
• Vrsta: poluautomatska sačmarica
• Konstruktor: John Browning
• Princip rada: dugi trzaj cijevi
• Podrijetlo: SAD i Belgija
• Razvoj: dizajnirana 1898., patentirana 1900.
• Proizvodnja: 1902.–1998.
• Proizvođači: FN, Remington, Savage i Miroku
• Kalibri: 12, 16 i 20
• Kapacitet: najčešće 4+1; neke izvedbe 2+1
• Spremnik: cijevni, smješten ispod cijevi
• Masa: približno 4,1 kg
• Ukupna duljina: približno 127 cm
• Duljina cijevi: približno 71 cm
• Prepoznatljiva značajka: povišeni stražnji dio kućišta, zbog kojeg je dobila nadimak „Grbavica” (Humpback)
• Povijesni značaj: prva uspješna poluautomatska sačmarica koja se proizvodila u velikim serijama
Upotreba
Browning Auto-5 koristila se u vojnim sukobima diljem svijeta od Prvog svjetskog rata do Vijetnamskog rata. Tijekom Malajske izvanredne situacije često su je upotrebljavali pripadnici britanske Specijalne zračne službe (SAS), koji su je smatrali prikladnom za borbe na malim udaljenostima u džungli.
Britanske postrojbe koristile su standardnu Browning Auto-5 Sporter s cijevi dugom 28 inča, odnosno približno 71 centimetar. U patrolama su je pratili i sačmarice Remington 870-R s pumpnim mehanizmom i cijevi dugom 20 inča, odnosno približno 51 centimetar.
Proizvodnja
John Browning ponudio je svoj novi dizajn tvrtki Winchester, s kojom je ranije surađivao na većini svojih konstrukcija. Smatrao ga je svojim najboljim ostvarenjem, no čelnici Winchestera, među njima Thomas Grey Bennett, nisu bili zainteresirani za suradnju. Smatrali su da Browning nije dovoljno surađivao pri razvoju serijske izvedbe modela Winchester 1893., nakon čega je tvrtka morala uložiti znatna sredstva u njegovu preradu u model 1897.
Nakon što Winchester nije prihvatio njegove uvjete, Browning se obratio Remingtonu. Dok je čekao priliku da predstavi sačmaricu, Remingtonov predsjednik preminuo je od srčanog udara. Browning je zato potražio proizvođača u inozemstvu, a 1902. proizvodnja je započela u belgijskoj tvrtki Fabrique Nationale de Herstal (FN), koja je već izrađivala pištolje prema njegovim konstrukcijama.
Browning je poslije licencirao dizajn Remingtonu, koji ga je proizvodio kao model 11 od 1905. do 1947. godine. Remington Model 11 bio je prva samopuneća sačmarica proizvedena u Sjedinjenim Američkim Državama. Savage Arms također je proizvodio izvedenice: model 720 od 1930. do 1949. te model 745, s kućištem od legure i spremnikom kapaciteta dva metka, od 1941. do 1949. godine. Sustav dugog trzaja koji je osmislio Browning poslije je primijenjen i u modelima Remington 11-48, Savage 755 i 775 te Franchi AL-48.
Proizvodnja Auto-5 u Belgiji trajala je do početka Drugog svjetskog rata, kada je Browning proizvodnju prebacio u Remingtonove pogone u SAD-u. Remington je ondje izrađivao Auto-5 usporedno s modelom 11, sve dok FN nakon rata nije ponovno pokrenuo proizvodnju. Za razliku od Remingtona Model 11, Browningove sačmarice proizvedene kod Remingtona imale su graničnik spremnika. Prije završetka proizvodnje 1947. izrađeno je približno 850.000 primjeraka modela 11.
Proizvodnja Browningovih modela vratila se u FN 1952. godine. Godine 1975. njezin se veći dio preselio u japansku tvrtku Miroku. Proizvodnja Auto-5 završila je 1998., uz nekoliko prigodnih primjeraka dovršenih u FN-u 1999. godine. Do 1983. Auto-5 je postala druga najprodavanija samopuneća sačmarica u povijesti SAD-a, iza Remingtona 1100.
Detalji izvedbe
Browning Auto-5 poluautomatska je sačmarica koja radi na principu dugog trzaja cijevi. Ispod cijevi nalazi se cijevni spremnik za streljivo. Nakon opaljenja cijev i zatvarač kreću se zajedno unatrag, a potom se cijev vraća prema naprijed dok zatvarač ostaje u stražnjem položaju. Time se izbacuje ispaljena čahura; zatim zatvarač kreće naprijed i uvodi novi metak u ležište. John Browning patentirao je ovaj sustav 1900. godine.
Streljivo se umeće kroz donji otvor kućišta u cijevni spremnik. Većina primjeraka ima uklonjivi graničnik koji ograničava kapacitet na tri metka – dva u spremniku i jedan u cijevi – u skladu s američkim propisima za lov na ptice selice i pojedinim lokalnim pravilima. Bez graničnika kapacitet iznosi pet metaka.
Kasnije izvedbe dobile su značajku poznatu kao Speed Load: kada je zatvarač otvoren, prvi metak umetnut u spremnik automatski odlazi u ležište, dok se sljedeći smještaju u spremnik. Ta mogućnost nije postojala na prvim modelima, ali se naknadno mogla dodati kompletima za preinaku. Tijekom 1950-ih postala je tvornički standard.
Za regulaciju kretanja cijevi unatrag Auto-5 koristi sustav konusnih prstenova i frikcijskih elemenata. Njihovo pravilno podešavanje važno je za pouzdan rad i smanjenje prekomjernog trzaja, a ovisi o vrsti streljiva. Upute za podešavanje navedene su u priručniku za korisnike.
Postojala je i izvedba kalibra 16, nazvana Sweet Sixteen. Taj se model više ne proizvodi.
Galerija
