AKS-74U
Opis
Kompaktne dimenzije AKS-74U postignute su korištenjem izrazito kratke cijevi duljine 206,5 mm, što je zahtijevalo i skraćivanje plinskog klipa te njegovog pogonskog sklopa na odgovarajuću duljinu.
U usporedbi sa svojim NATO pandanom, karabinom XM177, AKS-74U je približno 85 grama lakši, dok je sa sklopljenim usadnikom čak 260 mm kraći. Ove dimenzije omogućile su lakše rukovanje u skučenim prostorima, zbog čega je oružje prvenstveno bilo namijenjeno posadama vozila, specijalnim postrojbama i drugim korisnicima kojima je potrebna veća pokretljivost uz zadržavanje mogućnosti automatske paljbe.
Karakteristike
• Vrsta: kompaktna jurišna puška
• Kalibar: 5,45×39 mm
• Način rada: odvođenje barutnih plinova, rotirajući zatvarač
• Hlađenje: zračno
• Dovod streljiva: odvojivi spremnik
• Kućište: čelik utisnut i zavaren
• Cijev, zatvarač i nosač zatvarača: čelik
• Usadnik: sklopivi metalni
• Konstruktor: Mihail Kalašnjikov
• Razvojna osnova: AK-74
• Duljina cijevi: 206,5 mm
• Plinski sustav: skraćena izvedba sustava AK-74 s ugrađenim pojačivačem trzaja
• Ciljnici: preklopni stražnji ciljnik i prednji ciljnik integriran u plinski blok
• Brzina paljbe: oko 700 metaka/min
• Kapacitet spremnika: 30 metaka
• Namjena: specijalne postrojbe, padobranske postrojbe, posade vozila i korisnici kojima je potrebna kompaktna automatska puška
Upotreba
AKS-74U predstavlja kompromis između automatskog pištolja i jurišne puške, popunjavajući taktički prostor između tih dviju kategorija oružja. Razvijen je prvenstveno za specijalne postrojbe, padobransko pješaštvo, pomoćne postrojbe u pozadini, kao i posade helikoptera i oklopnih vozila kojima je potrebno kompaktno automatsko oružje pune borbene sposobnosti.
Tijekom službe AKS-74U postupno su nadomjestili moderniji modeli automatskog oružja, uključujući različite puškomitraljeze i kompaktniji karabin AK-105. Unatoč tome, i dalje se koristi u ruskim sigurnosnim i policijskim strukturama zbog svoje male veličine, jednostavnosti i pouzdanosti.
Povijest
AKS-74U razvijen je u sklopu sovjetskog natječaja “Modern” (rus. Модерн) pokrenutog 1973. godine, kojem je cilj bio razvoj potpuno automatskog karabina kompaktnih dimenzija.
Sovjetski konstruktori pritom su se oslanjali na eksperimentalni projekt AO-46 Petra Andrejeviča Tkačova iz 1969. godine, oružje mase svega 1,9 kg koje je pokazalo potencijal vrlo kompaktnog automatskog oružja.
Zahtjevi natječaja tražili su oružje mase do 2,2 kg, duljine 75 cm s rasklopljenim usadnikom i 45 cm sa sklopljenim usadnikom, uz učinkoviti domet od 500 m. U natječaju su sudjelovali projekti više sovjetskih konstruktora, uključujući Mihaila Kalašnjikova, Igora Stečkina, Sergeja Simonova, A. S. Konstantinova i Jevgenija Dragunova.
Kalašnjikov je predstavio projekt PP1, temeljen na skraćenoj izvedbi AK-74, a dodatno je razvijena i varijanta A1-75 s modificiranim završetkom cijevi za smanjenje bljeska i buke pri opaljenju.
Godine 1977. GRAU je odabrao Kalašnjikovljev projekt zbog njegove pouzdanosti, usporedivih performansi s konkurentskim modelima i znatno nižih troškova proizvodnje jer je koristio postojeću opremu i tehnologiju proizvodnje AK-74.
Nakon završnih ispitivanja provedenih 1977. godine s postrojbama zračnodesantnih snaga u Zakavkaskom vojnom okrugu, AKS-74U službeno je uveden u naoružanje 1979. godine. Oznaka “U” dolazi od ruskog izraza ukoročenij (укороченный), što znači “skraćeni”, dok je službena oznaka GRAU bila 6P26.
Proizvodnja je završena 1993. godine, a većina primjeraka proizvedena je u tvornici oružja Tula, umjesto u tvornici Ižmaš koja je bila glavni proizvođač standardnih pušaka obitelji AK.
Rad mehanizma
Zbog skraćivanja radnog mehanizma AKS-74U povećana je brzina paljbe na približno 700 metaka u minuti. Kako bi se osigurala stabilizacija zrna pri većim izlaznim brzinama, korak uvijanja cijevi promijenjen je sa 200 mm na 160 mm, odnosno s 37 na 29,6 kalibara po okretu.
Na završetak cijevi ugrađen je novi plinski blok s pojačivačem trzaja. Pojačivač ima unutarnju ekspanzijsku komoru u cilindričnom dijelu, dok konusni završetak djeluje poput mlaznice koja povećava tlak u plinskom sustavu usmjeravanjem dodatne količine barutnih plinova prema plinskoj komori.
Kromirani pojačivač trzaja također sagorijeva dio preostalog baruta koji bi inače povećao bljesak pri opaljenju. Međutim, zbog iznimno kratke cijevi i konstrukcije konusnog završetka, AKS-74U i dalje proizvodi vrlo snažan i vidljiv bljesak.
Uređaj na ustima cijevi pričvršćen je na plinski blok pomoću opružnog zadržnog zatika, a na rubu konusa ima dva paralelna utora koji služe za odvrtanje pomoću šipke za čišćenje. Za razliku od većine inačica obitelji Kalašnjikov, AKS-74U nema mogućnost spremanja šipke za čišćenje ispod cijevi.
Prednji ciljnik izveden je kao dio sklopa plinskog bloka i prednje ušice za remen.
Obitelj
Ova puška je dio AK-47 obitelji
Sve navedene puške se temelje na AK platformi
Galerija
