APS

APS (rus. Avtomatičeskij pistolet Stečkina) sovjetski je automatski pištolj s mogućnošću pojedinačne i rafalne paljbe, koji je konstruirao Igor Stečkin, a u naoružanje je uveden 1951. Koristi streljivo 9×18 mm Makarov i ima spremnik od 20 metaka. Uz odvojivi usadnik, koji je služio i kao futrola, mogao se rabiti kao lagani automatski karabin. U redovnoj vojnoj uporabi zadržao se razmjerno kratko, no njegova prigušena izvedba APB desetljećima je služila u specijalnim postrojbama.

Opis

APS je pištolj velikih dimenzija s dvostrukim redom metaka u spremniku kapaciteta 20 komada. Radi na načelu slobodnog trzaja, s nepomičnom cijevi učvršćenom na okvir, kao i Makarovljev pištolj PM, a navlaka se proteže po cijeloj duljini oružja. Okidački mehanizam je s vanjskim udarnim batićem, s dvostrukim i jednostrukim djelovanjem. Poluga s tri položaja služi za osiguranje te za biranje pojedinačne ili rafalne paljbe.

Posebnost konstrukcije je usporivač brzine paljbe smješten u rukohvatu. Bez njega bi brzina paljbe oružja, prema izvorima, bila znatno veća od 1000 metaka u minuti, što bi rafalnu paljbu iz pištolja učinilo teško nadzirivom. Usporivač je inercijski uteg (klip) koji se nalazi iza spremnika: pri povratku kliznika klip se pomiče i vraća pod djelovanjem opruge, a tek tada se oslobađa udarni batić za sljedeći hitac. Time je brzina paljbe smanjena na oko 600 do 750 metaka u minuti (izvori navode različite vrijednosti).

Uz pištolj se isporučivao odvojivi usadnik od drva ili plastike, koji je istodobno služio kao futrola. Pričvršćivao se na utor u rukohvatu, slično kao kod njemačkog Mausera C 96. Zbog usadnika, domet se produžavao, a ciljnici su bili baždareni do 200 m, što izvori ocjenjuju kao optimistično.

Karakteristike

Kalibar: 9×18 mm Makarov
Mehanizam: slobodni trzaj; nepomična cijev; usporivač brzine paljbe u rukohvatu
Način paljbe: pojedinačna i rafalna
Spremnik: odvojivi, dvoredni, 20 metaka
Masa (prazan): oko 1,22 kg
Dužina cijevi: 140 mm
Početna brzina zrna: oko 340 m/s
Brzina paljbe: oko 600–750 metaka u minuti (ovisno o izvoru)
Domet: oko 50 m iz ruke; s usadnikom oko 70–100 m
Ciljnici: stražnji ciljnik podesiv do 200 m
Dodatna oprema: odvojivi usadnik-futrola

Upotreba

APS je zamišljen kao oružje za posade vozila, topnike i druge vojnike kojima puška ili automat predstavljaju smetnju u radu. Prema dijelu izvora namijenjen je i posadama protuoklopnih oružja, kojima uz njih nije bilo praktično davati karabin. Kratka cijev i pištoljski metak ograničavali su učinkovit domet, pa je usadnik služio za dulje gađanje.

U praksi je oružje većinom korišteno pojedinačnom paljbom radi uštede streljiva i veće vjerojatnosti pogotka. Pištolj je bio velik i težak, a s usadnikom nespretan za nošenje. Zbog toga, a i zato što je pištolj PM bio manji i jednostavniji za proizvodnju, ostao je standardno pomoćno oružje sovjetske vojske.

Danas se APS rabi u ograničenom opsegu u specijalnim postrojbama, obično bez usadnika, a ostao je i zanimljiv zbirateljski predmet.

Kategorija oružja

Prema Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana (NN 94/18, čl. 7. st. 1.) oružje kategorije A je zabranjeno vatreno oružje. Ovo oružje u tu kategoriju spada jer:

je automatsko vatreno oružje

Povijest Razvoja

Nakon Drugoga svjetskog rata Sovjetski Savez tražio je novi pištolj i novo kompaktno oružje za posade vozila i topništva. Makarov je konstruirao pištolj PM, a Igor Stečkin automatski pištolj APS. Prema izvorima, Stečkin ga je razvijao u razdoblju 1948. do 1949. u tulskom konstrukcijskom uredu, a prvi radionički prototip nastao je 1949. Oružje je u naoružanje primljeno 1951. (kao datum se navodi 3. prosinca 1951.).

Za APS je odabrano streljivo 9×18 mm, pogodno za oružja s prostim trzajem. Konstrukcija se djelomično oslanja na predratne strojne pištolje, među kojima se navode Mauser C 96 Schnellfeuer, Astra Modelo F i Star MM. Proizvodnja je trajala u 1950-ima: izvori navode razdoblje od 1951. do 1958., a drugi sredinu i kraj 1950-ih.

Zašto je povučen iz službe

Izvori se ne slažu oko vremena povlačenja. Prema jednom izvoru oružje je do 1958. većinom povučeno iz prve linije i smješteno u skladišta, a prema drugim izvorima većinu su do ranih 1970-ih zamijenile Kalašnjikovljeve puške. Kao razlozi navode se velike dimenzije i masa, osobito s usadnikom, i činjenica da je oružje bilo preveliko za pištolj, a preslabo da zamijeni karabin ili automat. Pojavom sklopivih inačica Kalašnjikovljeve puške (AKS) i kasnije kratke automatske puške AKS-74U, kojom je APS 1981. službeno zamijenjen, njegova uloga postala je suvišna. Mala količina ostala je u skladištima, ali i u kompletima za preživljavanje zrakoplovnih posada.

APB - Prigušena izvedba APS-a

Sedamdesetih godina XX. stoljeća sovjetske službe (KGB i vojna obavještajna služba) zatražile su kompaktno prigušeno automatsko oružje. Rezultat je bio APB (Avtomatičeskij pistolet besšumnyj), koji je razvio TsNIITochMash pod vodstvom A. S. Neugodova, pod probnom oznakom AO-44, a u službu je uveden 1972. (vojni indeks 6P13). Izvori navode da je za njegovu izradu preuređeno oko 2000 starih APS pištolja.

APB ima dulju cijev s navojem za prigušivač, a u cijevi su radijalni otvori kraj ležišta metka i blizu usta cijevi, čiji plinovi prolaze kroz čelični obuhvatni cijevni plašt. Time se smanjuje brzina zrna na oko 290 m/s, ispod brzine zvuka, što je nužno za učinkovito prigušivanje. Prigušivač je brzo odvojiv i ekscentričan, pa ne zaklanja liniju ciljanja; ima četiri zavarene pregrade. Umjesto drvenog ili plastičnog usadnika-futrole rabi se žičani sklopivi usadnik, na koji se prigušivač može pričvrstiti radi nošenja.

U praksi se APB pokazao pogodnim za rafale od dva do tri metka. Sovjetske postrojbe često su ga koristile u Afganistanu, a prema navodima ostao je u ograničenoj uporabi u Rusiji i nekim državama bivšeg SSSR-a.

Nasljednik OTs-33 "Pernač"

Posljednji Stečkinov projekt prije smrti 2001. bio je OTs-33 „Pernač” („buzdovan”), jednostavniji automatski pištolj za isto streljivo 9×18 mm. Ima sklopivi usadnik od lima, radi na načelu prostog trzaja s udarnim batićem i dopušta rafalnu paljbu. Prema izvorima uveden je 1996., a rabe ga neke specijalne policijske postrojbe, među njima OMON.

Uporaba u svijetu

Osim u SSSR-u, APS i APB navode se u uporabi kod ruskih specijalnih postrojbi te postrojbi unutarnjih poslova (OMON, SOBR). Prema navodima, oružje se pojavljivalo i u sukobima u Vijetnamu, Angoli, Libiji, Mozambiku, Siriji i Ukrajini, te u čečenskim ratovima. Rumunjska je proizvela vlastitu izvedbu, Dracula md. 98, s produženim poklopcem i tračnicom za rezervni spremnik, koji se može rabiti kao prednji rukohvat.