9x18MM MAKAROV

Opis

Tijekom Drugog svjetskog rata i prvih godina Hladnog rata, standardni pištoljski metak Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika bio je 7,62×25 mm Tokarev. Iako se u mnogim državama koristio desetljećima, sovjetska vojska s vremenom je uočila određene nedostatke pištolja TT-33. Među najčešće spominjanima bilo je slučajno otpuštanje spremnika tijekom rukovanja. Zbog toga je pokrenut razvoj novog službenog pištolja koji bi bio jednostavniji, lakši i jeftiniji za proizvodnju. Novi model trebao je koristiti drukčiji sustav zadržavanja spremnika te streljivo prilagođeno jednostavnijem oružju s radom na principu slobodnog zatvarača (blowback). Takva konstrukcija omogućavala je pouzdan rad, jednostavniju proizvodnju i dobru preciznost zahvaljujući nepomičnoj cijevi.

Objašnjenje oznake

9 po približnom promjeru zrna u milimetrima, x18 po dužini čahure. Makarov po njegovoj upotrebi u PM Makarov pištolju.

Brzina zrna

Tehnička svojstva

Sovjetski metak 9×18 mm Makarov razvijen je na temelju njemačkog kalibra 9×18 mm Ultra, koji je bio zamišljen kao snažnija alternativa metku 9×17 mm (.380 ACP). Cilj razvoja novog streljiva bio je zamijeniti dotadašnji vojni kalibar 7,62×25mm Tokarev i pištolje TT-33 koji su ga koristili. Nakon uvođenja 1951. godine, 9×18 mm Makarov postao je standardni pištoljski metak Sovjetskog Saveza i brojnih država Istočnog bloka, a u pojedinim vojnim i policijskim službama koristi se i danas.

 

U usporedbi s kalibrom 9×19 mm Parabellum, 9×18 mm Makarov razvija znatno niže tlakove u cijevi. To je učinjeno namjerno kako bi se metak mogao sigurno koristiti u pištoljima sa slobodnim zatvaračem. Dok većina pištolja u kalibru 9×19 mm koristi sustav kratkog trzaja cijevi sa zaključavanjem, oružje u kalibru 9×18 mm Makarov najčešće ima nepomičnu cijev i jednostavniju konstrukciju sa slobodnim zatvaračem.

 

Takvi pištolji uglavnom su jeftiniji za proizvodnju i često postižu vrlo dobru mehaničku preciznost zahvaljujući fiksnoj cijevi, no nisu prikladni za streljivo visokih tlakova. Radni tlak kalibra 9×18 mm Makarov iznosi približno 160 MPa, što je osjetno manje od tlaka koji razvija 9×19 mm Parabellum. Zbog toga ovaj metak ima relativno blag trzaj i ugodnije ponašanje pri pucanju u odnosu na snažnije pištoljske kalibre.

Karakteristike

Trzaj koji proizvodi 9×18 mm Makarov po snazi se može smjestiti između kalibara .380 ACP i 9×19 mm Parabellum. Iako sam metak razvija relativno umjeren trzaj, subjektivni dojam pri pucanju često može biti izraženiji zbog konstrukcije pištolja sa slobodnim zatvaračem. Za razliku od većine modernih pištolja koji koriste sustav zaključavanja i kratkog trzaja cijevi, pištolji u kalibru 9×18 mm Makarov imaju jednostavniju konstrukciju s nepomičnom cijevi, zbog čega se veći dio energije prenosi izravno na strijelca.

 

U kombinaciji s kompaktnim dimenzijama i uskim jednorednim spremnicima, takvi pištolji nekim korisnicima mogu biti manje ugodni za gađanje, osobito osobama s većim šakama. To se posebno često spominje kod poljskog pištolja P-64, koji je među strijelcima poznat po relativno oštrom osjećaju trzaja unatoč uporabi umjereno snažnog streljiva.

Prednosti i nedostaci

Prednosti: Kalibar 9×18 mm Makarov poznat je po svojoj pouzdanosti, ponajviše zahvaljujući jednostavnoj konstrukciji pištolja sa slobodnim zatvaračem koji imaju mali broj pokretnih dijelova i mogu pouzdano funkcionirati čak i u nepovoljnim uvjetima. Zbog relativno kompaktnih dimenzija metka moguće je konstruirati manje i tanje pištolje nego kod usporedivih modela u kalibru 9×19 mm Parabellum. Osim toga, brojni pištolji u ovom kalibru povijesno su bili dostupni po povoljnim cijenama, što ga je učinilo popularnim među kolekcionarima, sportskim strijelcima i vlasnicima službenog viška oružja.

Nedostaci: Iako ne razvija visoke tlakove, 9×18 mm Makarov može ostaviti dojam oštrijeg trzaja nego što bi se očekivalo, upravo zbog konstrukcije pištolja sa slobodnim zatvaračem. Po balističkim svojstvima uglavnom se nalazi između kalibara .380 ACP i 9×19 mm Parabellum, pa se smatra manje učinkovitim od modernijih službenih pištoljskih metaka. Dodatni nedostatak predstavlja činjenica da su mnogi pištolji u ovom kalibru starijeg dizajna, često izrađeni od čelika i veće mase, dok je dostupnost streljiva na nekim tržištima slabija nego kod znatno raširenijeg kalibra 9×19 mm.

Dimenzije i presjek