Luger Pištolj

Pištolj Parabellum ili Parabellum-Pistole , poznatiji kao Luger ili Luger P08 , poluautomatski je pištolj koji radi na principu trzaja cijevi, a zatvarač mu se zabravljuje koljenastim zglobom. Proizvodio se u nekoliko inačica i u više država od 1898. do 1949. godine.

Opis

Konstrukciju pištolja patentirao je Georg Luger, a zamišljena je kao poboljšanje pištolja Borchardt C-93. Njemački proizvođač oružja Deutsche Waffen- und Munitionsfabriken (DWM) isprva ga je proizvodio pod nazivom Parabellum Automatic Pistol, Borchardt-Luger System. Prva serijska inačica nosila je oznaku Modell 1900 Parabellum, nakon koje je za potrebe Carske njemačke mornarice razvijen model Marinepistole 1904.

Pištolj Luger službeno je prihvatila švicarska vojska 1900. godine, Carska njemačka mornarica 1906., a njemačka vojska 1908. godine. Osim u Njemačkoj i Švicarskoj, koristio se kao službeni vojni pištolj u Portugalu, Nizozemskoj, Brazilu, Boliviji i Bugarskoj, a bio je raširen i u drugim državama te među policijskim snagama.

Njemačka vojska uvela je modificiranu inačicu pod oznakom Pistole Modell 1908, poznatijom kao Pistole 08 (P08), u kalibru 9 × 19 mm Parabellum. P08 je ostao u službi njemačkih oružanih snaga sve dok ga postupno nije zamijenio pištolj Walther P38.

Karakteristike

• Proizvođač: Deutsche Waffen- und Munitionsfabriken (DWM), Mauser i drugi
• Konstruktor: Georg Luger
• Zemlja podrijetla: Njemačka
• Kalibar: 9×19 mm Parabellum; 7,65×21 mm Parabellum, ovisno o izvedbi
• Načelo rada: kratki trzaj cijevi
• Sustav bravljenja: koljenasti zglobni zatvarač
• Način paljbe: pojedinačna
• Mehanizam okidanja: jednostruko djelovanje (SA)
• Kapacitet spremnika: 8 metaka
• Vrsta spremnika: odvojivi, jednoredni
• Duljina cijevi: 102 mm kod standardne izvedbe P08
• Ukupna duljina: približno 222 mm
• Masa: približno 870 g bez streljiva
• Početna brzina zrna: približno 350 m/s, ovisno o streljivu
• Efektivni domet: približno 50 m
• Godina predstavljanja: 1900.
• Uvođenje u njemačku vojsku: 1908.

Upotreba

Pištolj Luger široko se koristio u Njemačkoj tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, a ostao je u uporabi i tijekom međuratnog razdoblja u Weimarskoj Republici. Nakon Drugog svjetskog rata određeni primjerci zadržali su se u službi istočnonjemačke Narodne policije (Volkspolizei).

Tijekom desetljeća uporabe Luger je postao prepoznatljiv simbol njemačkog vojnog naoružanja prve polovice 20. stoljeća. Osim u vojnim postrojbama, koristile su ga i policijske snage, a velik broj primjeraka dospio je u druge zemlje kao ratni plijen, suveniri i dio poslijeratnih vojnih zaliha. Danas je posebno cijenjen među kolekcionarima zbog povijesne važnosti, prepoznatljivog izgleda i precizne izrade.

Povijest

Nakon uspjeha pištolja Borchardt C-93, jednog od prvih serijski proizvođenih poluautomatskih pištolja, švicarska vojska počela je 1897. godine tražiti njegovu zamjenu za službeni revolver Ordonnanzrevolver 1872. U razvoj i ispitivanje novog oružja uključio se Georg Luger, tada zaposlen u njemačkoj tvrtki Deutsche Waffen- und Munitionsfabriken (DWM), koji je predstavio poboljšanu konstrukciju poznatu kao Borchardt-Luger.

Tijekom švicanskih vojnih ispitivanja novi se pištolj pokazao preciznijim i pouzdanijim od konkurentskih modela, među kojima su bili Mannlicher M1901 i Mauser C96. Švicarskoj je 1899. godine isporučeno 20 primjeraka radi testiranja. Nakon dodatnih izmjena kojima je smanjena masa oružja, švicarska vojska prihvatila ga je 1900. godine pod oznakom Ordonnanzpistole 1900.

Luger je u švicarskoj vojnoj službi ostao gotovo pola stoljeća, sve do 1949. godine, kada ga je zamijenio pištolj SIG P210.

Uvođenje u njemačke oružane snage

Njemačka je 1898. godine nabavila 145 primjeraka pištolja Borchardt C-93, no tijekom ispitivanja pokazalo se da su zastoji bili prečesti za pouzdanu vojnu uporabu. Zbog toga je 1901. godine započelo usporedno testiranje pištolja Luger i poboljšane inačice C-93. Luger se pritom istaknuo manjom masom i većom pouzdanošću.
Važan korak u njegovu razvoju bilo je uvođenje kalibra 9×19 mm Parabellum umjesto dotadašnjeg 7,65×21 mm Parabellum. Nakon te promjene, njemačka Carska mornarica prihvatila ga je 1904. godine pod oznakom Selbstlade-Pistole Modell 1904, poslije skraćeno nazivanom Pistole 1904.
Njemačka kopnena vojska odgodila je odluku o uvođenju jer je tvrtka Mauser zatražila vrijeme za razvoj vlastitog pištolja, dovršenog 1907. godine. Budući da se ni taj model nije pokazao boljim izborom od Lugera, car Vilim II. 22. kolovoza 1908. potpisao je naredbu za nabavu 50.000 pištolja za njemačku vojsku. Ukupne narudžbe potom su dosegnule 170.000 primjeraka.

Jedinstveni koljenasti mehanizam zatvarača

Prikaz rada koljenastog mehanizma zatvarača pištolja Luger

Luger se izdvaja neobičnim sustavom zabravljivanja zatvarača pomoću koljenastog zgloba, koji se razlikuje od klasičnog kliznog zatvarača kakav se koristi na većini poluautomatskih pištolja. Nakon opaljenja, cijev i zatvarač u početku se zajedno pomiču unatrag pod djelovanjem trzaja, pri čemu ostaju zabravljeni. Nakon približno 13 mm hoda, zglobni mehanizam nailazi na izbočenje u okviru pištolja, što uzrokuje podizanje koljena zgloba i otključavanje zatvarača. Cijev se tada zaustavlja, dok se zglobni sklop nastavlja kretati, izvlači i izbacuje praznu čahuru. Povratna opruga potom vraća mehanizam u početni položaj, pri čemu se novi metak iz spremnika uvodi u cijev.

Ovakav sustav omogućuje pouzdan rad s odgovarajućim streljivom, ali je osjetljiv na preslabo punjene metke koji ne stvaraju dovoljan trzaj za potpuno odvijanje ciklusa. Tijekom Prvog svjetskog rata ispitivane su i automatske inačice Lugera, no zbog vrlo velike brzine paljbe nisu se pokazale praktičnima. Za topničku inačicu Lugera razvijen je i bubanjasti spremnik poznat kao Trommelmagazin 08, koji je poslije korišten i na automatu MP 18.