Zašto je Hrvatska ostavila kalašnjikov?

Pješaštvo je nakon osamostaljenja naoružavao mješoviti arsenal. Standardne su bile puške sovjetskog podrijetla, među njima jugoslavenska Zastava M70, uz starije inačice AKM-a i druge uvezene modele, od kojih je dio nabavljen tijekom rata, a dio kasnije kao privremeno rješenje. Uz njih su u zalihama bili FN FAL, R4 i APS-95, koji su kasnije povučeni iz uporabe.

Najveći dio odluke nosio je sam metak. Kalašnjikovljev metak 7,62×39 mm potječe iz sovjetskog sustava, a NATO je standardizirao 5,56×45 mm. Hrvatska je prešla na NATO-ov metak iz nekoliko razloga:

Odluka o pušci nije se donijela u prazno. Hrvatska je u program Partnerstvo za mir ušla 25. svibnja 2000., u Akcijski plan za članstvo (MAP) pozvana je u svibnju 2002., a poziv u NATO dobila je 2. travnja 2008. na summitu u Bukureštu. Punopravnom članicom postala je 1. travnja 2009.

Vojna reforma išla je usporedno s tim. Hrvatski vojnici sudjelovali su u operaciji u Afganistanu već od 2003., a prve pokusne puške VHS ispitane su upravo u hrvatskim snagama u Afganistanu. Ugovor za prvih tisuću pušaka potpisan je 15. svibnja 2009., nešto više od šest tjedana nakon ulaska u NATO.

Hrvatska nije bila usamljena. Zemlje koje su izlazile iz sovjetskog tabora imale su iste police pune kalašnjikova, a gotovo sve su se u nekom trenutku morale odlučiti što s njima. Prelazak na NATO-ov metak nije bio samo tehničko pitanje: oružje u rukama vojnika bilo je vidljiv znak toga na čiju se stranu zemlja svrstala.

Najzornije je to izgledalo u Estoniji. Zemlja je 1991. ponovno stekla neovisnost i vojsku morala graditi ispočetka. Sovjetske snage ostavile su nešto naoružanja, među njime i kalašnjikove, ali ih Estonija nije prihvatila, nego je vojsku gradila prema standardima NATO-a. Godine 1994. uvela je izraelski Galil u kalibru 5,56 mm NATO. Ironija je u tome što je Galil i sam izveden iz kalašnjikova, pa je nova estonska puška bila, poput one koju su nosili okupatori, srodna AK-u, samo u drugom kalibru i drugoj tvornici.

Češka se, prema opisima, odmah nakon pada komunizma okrenula članstvu u NATO-u, a ono je zahtijevalo naoružavanje vojske puškom u kalibru 5,56 mm NATO. Raniji pokušaji da se izradi puška na kalašnjikovljevu sustavu (Lada, CZ 2000) bili su neuspješni. Umjesto toga razvijen je CZ BREN 805, ispitan 2009. u usporedbi s FN SCAR-om i usvojen 2010. Poljska je svoju pušku MSBS Grot počela razvijati 2007., s namjerom da zamijeni Beryl kao standardnu pušku vojske, a opisuje se kao prva poljska puška u potpunosti usklađena sa standardima NATO-a. Latvija od 2018. kupuje njemačke puške G36, uz obrazloženje da je riječ o standardnom NATO-ovu oružju, što bi trebalo poboljšati usklađenost i koordinaciju snaga.

Obrazac je isti, a putovi različiti: Estonija je uvezla, Poljska i Češka razvile su vlastitu pušku, Latvija je kupila njemačku, a Hrvatska je dobila domaću. Zajednički nazivnik je metak.

Za usporedbu se nameće Srbija, zemlja izvan NATO-a, koja je zadržala oružje kalašnjikovljeva tipa. Srpska vojska doista i dalje rabi puške na kalašnjikovljevu sustavu, ali je kalibar promijenila.

Zastava M21, koja je razvijena da zamijeni zastarjelu seriju M70, rezultat je projekta “Vojnik 21”, koji je Uprava za pješaštvo naručila od Zastave u listopadu 2000. Javnosti je prikazana u kolovozu 2004. Zadržala je kalašnjikovljev plinski sustav s dugim hodom klipa, ali je izrađena u kalibru 5,56×45 mm, koji je u skladu s normama NATO-a. Konstruktori su kalašnjikovljev sustav izabrali zbog dokazane pouzdanosti, zbog toga što je vojska s njim već bila upoznata, a to je omogućilo bržu i jeftiniju uvedbu i obuku. U razdoblju kad je Srbija prelazila s oružja Varšavskog pakta na zapadni kalibar, M21 je opisan kao rješenje za zemlje s ograničenim proračunom za streljačko naoružanje. Srbija je tako pokazala nešto što Hrvatska, Poljska i Češka nisu morale: da se NATO-ov kalibar može uvesti bez napuštanja kalašnjikovljeva sustava.

Zastava M70 povučena je iz službe do kraja 2018. Dio zaliha poslije je otišao u donacije: tisuću pušaka darovano je Maliju 2013., a 2022. dio zaliha darovan je Ukrajini. Povučen je i FN FAL, od kojeg je oko 5000 komada bilo pohranjeno, a poslije je također darovano.

Specijalne snage ipak su otišle drugim putem. Tamo se rabe njemačke puške Heckler & Koch, G36 i HK416, a HK417 u kalibru 7,62×51 mm NATO. Prijelaz dakle nije bio okret prema jednoj zapadnoj proizvodnji, nego prema zajedničkom NATO streljivu.

Kalašnjikov time nije prestao biti jedno od najraširenijih oružja na svijetu, ali u hrvatskoj vojsci njegovo je razdoblje završilo.