Zastava M70

Zastava M70 je automatska puška kalibra 7,62 × 39 mm, razvijena u Jugoslaviji u tvornici Crvena zastava (danas Zastava oružje) u Kragujevcu. Izvedena je iz sovjetske puške AK-47, ali s nizom vlastitih rješenja, prije svega za ispaljivanje tromblona. Od 1970. bila je standardna puška Jugoslavenske narodne armije, a tijekom ratova na području bivše Jugoslavije koristile su je sve zaraćene strane. U Hrvatskoj vojsci bila je osnovna puška sve do uvođenja domaćih pušaka VHS.

Opis

M70 radi na načelu odvoda barutnih plinova s rotirajućim zatvaračem, kao i ostale puške obitelji Kalašnjikov. Od sovjetskih uzora razlikuje se po nizu vanjskih i unutarnjih detalja. Najprepoznatljivija je drvena obloga cijevi s tri otvora za hlađenje umjesto dva, te preklopni ciljnik za tromblone na plinskom bloku. Kada se taj ciljnik podigne, zatvara dovod plinova, tako da se mehanizam ne pokreće pri izbacivanju tromblona.

Kasnije inačice imaju deblje kućište od prešanog čelika (1,5 mm) i ojačani prednji dio kućišta po uzoru na puškomitraljez RPK. Ta ojačanja uvedena su zbog naprezanja pri ispaljivanju tromblona. Spremnici imaju dodavač koji nakon posljednjeg metka zadržava zatvarač u otvorenom položaju. Preklopnik paljbe označen je slovima U (ukočeno), R (rafalna) i J (jedinačna paljba).

Karakteristike

Proizvođač: Crvena zastava, danas Zastava oružje, Kragujevac
Zemlja podrijetla: SFR Jugoslavija
Razdoblje razvoja: 1959. – 1970.
Kalibar: 7,62 × 39 mm
Načelo rada: odvod barutnih plinova, rotirajući zatvarač
Način paljbe: jedinačna i rafalna
Kapacitet spremnika: 30 metaka
Dužina cijevi: 415 mm
Masa: oko 4,2 kg (M70B1)
Početna brzina zrna: oko 720 m/s
Brzina paljbe: 600–620 metaka u minuti
Posebnosti: ciljnik i zatvaranje plinova za tromblone, obloga s tri otvora za hlađenje, deblje kućište kod kasnijih inačica

Upotreba

M70 je bila osnovna puška JNA, Teritorijalne obrane i milicije u SFRJ. Izvozio se u brojne zemlje Bliskog istoka i Afrike, a u Iraku se proizvodila i licencna kopija pod nazivom Tabuk. Puška se koristila u mnogim sukobima izvan bivše Jugoslavije.

Na početku Domovinskog rata Hrvatska je bila u vrlo teškom položaju glede naoružanja. JNA je 1990. preuzela kontrolu nad većim dijelom oružja Teritorijalne obrane Hrvatske, a u rujnu 1991. Vijeće sigurnosti UN-a uvelo je embargo na isporuku oružja cijeloj Jugoslaviji. Hrvatske snage zato su velik dio pješačkog naoružanja, uključujući puške M70, dobile preuzimanjem vojarni i skladišta JNA 1991. godine. Budući da su iste zalihe koristile sve strane, M70 je bio najraširenija puška u ratovima na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

U Srbiji je Zastava oružje M70 s vremenom zamijenila moderniziranim nasljednicima iz serije M05, s polimernim dijelovima i Picatinny šinama.

Inačice

M70 / M70A: rane inačice s glodanim kućištem, s fiksnim odnosno sklopivim usadnikom
M70B / M70AB: pojednostavljeno glodano kućište, cijev utisnuta u kućište
M70B1 / M70AB2: prešano kućište debljine 1,5 mm, fiksni odnosno sklopivi usadnik; najraširenije inačice
M70B1N / M70AB2N: inačice s nosačem za noćne ili optičke ciljnike
M70B3 / M70AB3: bez ciljnika za tromblone, s mogućnošću ugradnje podcijevnog bacača granata 40 mm
M72: puškostrojnica s duljom i težom cijevi i dvonošcem
M92: skraćena inačica (karabin)
PAP M70: poluautomatska civilna inačica
Tabuk: licencna kopija proizvedena u Iraku

Povijest razvoja

Nakon razlaza Tita i Staljina 1948. Jugoslavija nije mogla dobiti licencu za proizvodnju sovjetske puške AK. Prema većini izvora M70 je zato nastao bez licence, obrnutim inženjeringom (neki domaći izvori ipak navode licencnu proizvodnju). Godine 1959. dvojica albanskih graničara prebjegla su u Jugoslaviju sa sovjetskim puškama AK, koje su predane kragujevačkoj tvornici. Dvije puške nisu bile dovoljne za cjelovitu analizu, pa je Jugoslavija ubrzo nabavila oko 2.000 primjeraka, najvjerojatnije iz Egipta.

Prvi jugoslavenski “kalašnjikov” bio je pokusni model M64 s glodanim kućištem i nizom vlastitih rješenja. Nakon ispitivanja, pojednostavljena inačica uvedena je 1970. u naoružanje JNA pod nazivom automatska puška M70, uz inačicu M70A sa sklopivim kundakom. Krajem 1970-ih glodano kućište zamijenjeno je jeftinijim prešanim, čime su nastale najraširenije inačice M70B1 i M70AB2.

Upotreba u Hrvatskoj vojsci

Colt M4

M70 danas više nije standardna puška Hrvatske vojske. Ministarstvo obrane je 2009. potpisalo prvi okvirni ugovor za nabavu domaćih pušaka VHS tvrtke HS Produkt, s ciljem zamjene dotadašnjih pušaka kalibra 7,62×39 mm novim oružjem u NATO kalibru 5,56×45 mm. Iste godine vojska je preuzela prvih 40 serijski proizvedenih pušaka VHS. Nabava se nastavila sljedećih godina, a nakon predstavljanja poboljšanog modela VHS-2 najavljena je nabava 20.000 tih pušaka za Hrvatsku vojsku. VHS-2 je danas standardna puška Oružanih snaga.

Kad je 2026. ponovno uvedeno temeljno vojno osposobljavanje, ročnici su opremljeni puškama VHS-1 i VHS-2 te pištoljem HS2000. M70 se ne spominje u službenim opisima obuke.

Usporedo s uvođenjem novih pušaka, Hrvatska se riješila velikog dijela zaliha pušaka tipa kalašnjikov:

2009.: prema Godišnjem izvješću o stanju Oružanih snaga, Hrvatska je SAD-u prodala 19.000 pušaka tipa AK-47, vjerojatno za opremanje afganistanskih snaga.
2011.: Ministarstvo obrane doniralo je afganistanskim snagama sigurnosti 15.000 pušaka tipa AK-47 iz zaliha koje su se povlačile iz uporabe.
2013.: Maliju je donirano 1.000 automatskih pušaka kalibra 7,62 mm.
Od 2022.: Hrvatska je Ukrajini isporučila pješačko naoružanje. Ministarstvo obrane nije objavilo popis, no puške M70 primijećene su u uporabi ukrajinskih snaga, a neslužbeni izvori navode desetke tisuća komada.

Službeni izvori pritom uglavnom navode “puške tipa AK-47”, bez točne oznake modela. Nema javno dostupnih podataka o tome koliko je pušaka M70 eventualno ostalo u pričuvnim zalihama Oružanih snaga.