Rasprava o ograničavanju olovnog streljiva u Europskoj uniji traje već nekoliko godina, a tijekom 2025. i 2026. ušla je u završnu regulatornu fazu. Iako se u javnosti često govori o “zabrani olovnog streljiva”, važno je naglasiti da konačna odluka još nije donesena te da se detalji prijedloga i dalje usuglašavaju među državama članicama.
Što je već na snazi?
Od 2023. godine u Europskoj uniji zabranjena je uporaba olovne sačme u močvarnim područjima i njihovoj neposrednoj blizini. Ova mjera donesena je zbog dugogodišnjih istraživanja koja pokazuju da vodene ptice mogu progutati sačmu zamjenjujući je za kamenčiće koje koriste pri probavi, što može dovesti do trovanja olovom.
Ta zabrana ne odnosi se na puščane metke za lov na krupnu divljač.
Što se predlaže u Hrvatskoj?
Udruga BIOM, koja djeluje unutar granica Republike Hrvatske navodi slijedeće:
“Sljedeći tjedan predstavlja ključan trenutak za uklanjanje jednog od posljednjih velikih izvora onečišćenja olovom u Europi. Europski parlament i države članice EU-a paralelno će raspravljati o dva prijedloga za ograničavanje upotrebe olova u ribolovnom priboru i streljivu. Znanost je jasna: svake godine u okoliš se ispusti 44,000 tona olova. Netoksične alternative široko su dostupne. Nema opravdanja za daljnje odgađanje. Olovo je otrovno za divlje životinje kada ga progutaju, ali i za ljude, jer završava u mesu divljači i na našim tanjurima.”
Objave udruge BIOM treba promatrati kao dio njihove zagovaračke kampanje za zabranu olova u streljivu i ribolovnom priboru, a ne kao neutralan prikaz regulatornog postupka. Iako se pozivaju na stvarne prijedloge Europske komisije, u komunikaciji često naglašavaju argumente koji podupiru zabranu, dok manje prostora posvećuju otvorenim pitanjima poput dostupnosti alternativa, troškova za lovce, utjecaja na starije oružje i raspravama oko metodologije procjene količine olova koja završava u okolišu. Posebno je problematično nekritičko korištenje pojma “alternativa”. Sama riječ sugerira da je riječ o proizvodu koji pruža jednaku funkcionalnost, učinkovitost i cijenu. U praksi to često nije slučaj. Mnoge bezolovne opcije višestruko su skuplje od tradicionalnog streljiva, nisu dostupne za sve kalibre i vrste oružja te mogu imati drukčija balistička svojstva. Za prosječnog lovca to nije samo pitanje promjene materijala zrna, već i veći trošak, potreba za ponovnim upucavanjem oružja te moguće promjene u ponašanju streljiva na terenu.
Dodatni problem predstavlja velik broj starijih sačmarica koje nikada nisu projektirane za uporabu čelične sačme. Za takvo oružje uporaba pojedinih bezolovnih zamjena može predstavljati povećano mehaničko opterećenje, ubrzano trošenje ili čak sigurnosni rizik. Mnogi lovci posjeduju naslijeđene ili desetljećima stare puške koje su i dalje potpuno ispravne za uporabu s olovnom sačmom, ali nisu certificirane za suvremene čelične patrone. Uvođenjem zabrane olovne sačme dio tog oružja mogao bi praktično izgubiti svoju uporabnu vrijednost, ne zato što je neispravno, već zato što za njega više ne bi bilo dostupno prikladno streljivo.
Drugim riječima, nije sporno da alternative postoje. Sporno je jesu li one u svim slučajevima jednako dostupne, jednako učinkovite i jednako pristupačne kao proizvodi koje bi trebale zamijeniti.
Jednako tako, brojka od 44.000 tona olova godišnje često i svijesno se iznosi bez potrebnog konteksta. Iz takve formulacije prosječan čitatelj može steći dojam da se radi isključivo o lovu i lovcima, iako procjene na koje se zagovornici zabrane pozivaju obuhvaćaju više različitih izvora, uključujući lovačko streljivo, sportsko streljaštvo i ribolovni pribor na razini cijele Europske unije. Sama brojka ne govori koliko otpada na pojedinu aktivnost, koliko na sačmu, a koliko na puščane metke, niti uzima u obzir činjenicu da su ekološki učinci različitih vrsta streljiva i načina uporabe vrlo različiti. Bez tog konteksta velika brojka više služi stvaranju dojma nego razumijevanju stvarnog opsega i strukture problema.
Što argumentira FACE, Europska lovačka federacija?
Europska lovačka federacija FACE upozorava da se rasprava često pojednostavljuje predstavljanjem olova kao problema za koji već danas postoje jednostavne i univerzalne zamjene. Prema njihovom stajalištu, stvarnost je znatno složenija. FACE ne osporava potrebu smanjenja rizika za okoliš i divlje životinje, ali smatra da predložena ograničenja u pojedinim dijelovima nisu dovoljno utemeljena na praktičnim iskustvima lovaca i tehničkim ograničenjima postojećeg oružja.
Posebno ističu da nisu sve bezolovne alternative jednako dostupne u svim državama članicama, za sve kalibre i sve vrste lova. Upozoravaju i na značajno povećanje troškova za lovce, kao i na činjenicu da milijuni komada postojećeg lovačkog oružja, osobito starijih sačmarica, nisu projektirani za uporabu pojedinih zamjenskih vrsta streljiva.
FACE također dovodi u pitanje način na koji se javnosti prezentiraju procjene o količinama olova koje završavaju u okolišu. Smatraju da se često koriste zbirne brojke koje obuhvaćaju više različitih aktivnosti, dok se pritom ne objašnjava koliki dio otpada na lov, koliki na sportsko streljaštvo, a koliki na ribolovni pribor. Po njihovom mišljenju, takav pristup otežava objektivnu procjenu stvarnog učinka pojedinih mjera te može dovesti do donošenja propisa koji ne razlikuju dovoljno različite oblike uporabe streljiva.
Zbog toga FACE zagovara postupniji pristup, dulje prijelazne rokove, veće uvažavanje tehničkih ograničenja postojećeg oružja te donošenje odluka koje će biti temeljene na procjeni stvarnog rizika, a ne na jedinstvenim pravilima za sve vrste streljiva i sve načine njihove uporabe.
Starije sačmarice ugrožene
Posebno je sporno pitanje sačmarica, jer se kao glavna zamjena za olovnu sačmu najčešće navodi čelična sačma. Međutim, čelik nije samo drugačiji materijal, već se i bitno drugačije ponaša tijekom prolaska kroz cijev. Za razliku od olova, koje je mekano i deformira se prolaskom kroz čok, čelična sačma ostaje znatno tvrđa te stvara veća mehanička opterećenja na oružje. U eksperimentalnom ispitivanju provedenom na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu izmjerena je sila od 695 N potrebna za prolazak čelične sačme kroz simulirani čok, dok je za olovnu sačmu izmjereno 245 N, odnosno gotovo tri puta manje. Iako se ne radi o izravnom mjerenju tlakova koji nastaju pri opaljenju, rezultati jasno pokazuju koliko se dva materijala razlikuju u mehaničkom ponašanju.
Problem dodatno otežava činjenica da velik broj starijih sačmarica nije ispitan niti certificiran za uporabu čelične sačme. Takvo oružje često je proizvedeno desetljećima prije nego što su uvedeni suvremeni standardi za “steel shot”, a mnogi modeli imaju tanke stijenke cijevi, fiksne pune čokove ili druge konstrukcijske značajke zbog kojih proizvođači ne preporučuju uporabu snažnijih čeličnih patrona. Posljedice mogu uključivati ubrzano trošenje, oštećenje čokova, deformaciju cijevi ili druge mehaničke probleme.
Zbog toga se zabrana olovne sačme ne svodi samo na zamjenu jedne patrone drugom. Za brojne vlasnike starijih lovačkih pušaka to znači da bi oružje koje je danas potpuno ispravno, sigurno i funkcionalno moglo izgubiti svoju praktičnu vrijednost. Alternativna rješenja poput bismutne sačme postoje, ali su često višestruko skuplja od tradicionalnog streljiva, zbog čega se među lovcima postavlja pitanje tko će snositi trošak prilagodbe i hoće li prijelaz na bezolovno streljivo biti jednako izvediv za sve korisnike.