Strojnica ERO

Opis

ERO ima zatvarač koji većim dijelom obuhvaća cijev, a nabojnik se umeće u rukohvat. Taj raspored, poznat i s Uzija, omogućuje kompaktno oružje u odnosu na duljinu cijevi. Ručica zatvarača smještena je na vrhu kućišta, dok je regulator paljbe na vrhu rukohvata. Muzej policije navodi da se na oružje mogao postaviti prigušivač ili laserski ciljnički uređaj.

ERO i Uzi imaju sličan opći raspored, no Muzej policije ističe razlike u izvedbi: raniji primjerci ERO-a imali su deblju cijev, a poklopac kućišta bio je nešto širi od onoga na izraelskom modelu. Muzejski opis navodi metal, plastiku i platno među materijalima korištenima na izloženom primjerku

Karakteristike

• Streljivo: 9 × 19 mm Luger
• Proizvođač: Arma Grupa, Zagreb
• Zemlja proizvodnje: Hrvatska
• Vrsta oružja: Kratka strojnica
• Mehanizam: Slobodni trzaj zatvarača s predopaljenjem
• Načini paljbe: Pojedinačna, rafalna
• Sustav punjenja: Odvojivi nabojnik u rukohvatu
• Kapacitet nabojnika: 32 naboja
• Duljina cijevi: 260 mm
• Ukupna duljina: 650 mm, rasklopljeno oružje
• Teoretska brzina paljbe: 650 metaka u minuti
• Razdoblje proizvodnje: 1992. – 1996.
• Inačica: Mini-ERO

Upotreba

ERO je bila namijenjena bliskoj borbi i zadaćama u kojima je bilo korisno kompaktnije oružje. Muzej policije navodi posebne postrojbe, posade vozila i pilote helikoptera kao predviđene korisnike. Hrvatski vojnik potvrđuje da su ERO i Mini-ERO bile među kratkim strojnicama koje su ušle u naoružanje hrvatskih snaga tijekom rata.

U kasnijem razvoju hrvatskog naoružanja kratke strojnice više nisu imale istu ulogu kakvu su imale u ratnim okolnostima ranih 1990-ih. Hrvatski vojnik navodi da je ERO povučena iz aktivne vojne uporabe, uz zadržavanje određenog broja primjeraka u MUP-u RH.

Razna nestašica oružja

Početkom Domovinskog rata hrvatske su snage imale velik manjak pješačkog naoružanja. Hrvatski vojnik opisuje kako su se u prvim ratnim godinama oružje i oprema nabavljali iz ratnog plijena, uvozom i domaćom proizvodnjom. Zbog ograničenih mogućnosti proizvodnje i otežane nabave, kratke strojnice bile su među prvim vrstama oružja koje su se počele izrađivati u domaćim pogonima

U tom su se razdoblju pojavili različiti domaći modeli, među njima Zagi, Šokac, Pleter i ERO. Hrvatski vojnik razlikuje improvizirane ili kratkotrajne projekte od ERO-a, koji je ušao u ozbiljniju serijsku proizvodnju i naoružanje hrvatske vojske i policije. ERO se zato ističe među domaćim kratkim strojnicama nastalima kao odgovor na ratne potrebe

Proizvodnja i odnos prema Uziju

ERO je proizvodila Arma Grupa iz Zagreba. Muzej policije navodi proizvodnju od 1992. do 1996. godine, dok Hrvatska tehnička enciklopedija identificira ERO kao kratku strojnicu proizvedenu u Arma Grupi 1992. godine. Muzejski primjerak u kalibru 9 × 19 mm ima nabojnik kapaciteta 32 naboja.

Izraelski Uzi poslužio je kao konstrukcijski uzor. Muzej policije naglašava da ERO nije bila doslovna kopija: opisuje razlike u debljini cijevi i poklopcu kućišta te navodi da je izrađena od kvalitetnijih materijala od izvornika. Hrvatski vojnik također opisuje ERO kao inačicu Uzija s određenim poboljšanjima, ali ne iznosi detaljnu usporedbu svih dijelova. Zato je preciznije govoriti o oružju razvijenom prema Uzijevu uzoru, a ne o potpuno identičnoj kopiji.

U članku iz 2007. Hrvatski vojnik navodi teoretsku brzinu paljbe ERO-a od 650 metaka u minuti, uspoređujući je s 600 metaka u minuti za Uzi. Taj podatak odnosi se na teoretsku kadencu, ne na broj hitaca koji bi se nužno ispalio u stvarnoj uporabi.

Služba i povlačenje

Hrvatski vojnik navodi da je ERO ušla u naoružanje hrvatske vojske i policije. Isti članak opisuje kako su kratke strojnice tijekom rata zadržale ulogu u specijaliziranim zadaćama, dok su ih postupno potiskivale automatske puške i drugo suvremenije naoružanje. U novijem pregledu časopis navodi da je ERO povučena iz aktivne vojne uporabe, ali se određeni broj primjeraka zadržao u naoružanju MUP-a RH.

Načelo rada

Tehnički prikaz hrvatske proizvodnje oružja opisuje ERO kao kratku strojnicu koja radi na načelu slobodnog trzaja zatvarača s predopaljenjem. Muzej policije potvrđuje da oružje omogućuje pojedinačnu i rafalnu paljbu. Stražnji ciljnik ima oznake za 100 i 200 metara.

Muzejski opis navodi dvije kočnice: ručnu kočnicu povezanu s regulatorom paljbe i kočnicu smještenu na pištoljskom rukohvatu. Potonja se aktivira pritiskom šake na rukohvat.

Inačice

Mini-ERO je manja izvedba iz iste obitelji. Muzej policije potvrđuje njezino postojanje, a Hrvatski vojnik je navodi zajedno s ERO-om kao domaći model iz razdoblja Domovinskog rata. Dostupni izvori koje sam provjerio ne daju dovoljno usklađenih podataka za pouzdanu usporedbu svih njezinih dimenzija i tehničkih značajki s većim modelom.

Galerija

Datoteke

Izvori i poveznice